Bez kompromisa
Mladi ne treba da gube nadu i da se prepuštaju. Moraju se boriti za svoja prava, za svoj status i mesto u društvu.
Naša poznata pop pevačica posle skoro decenije pauze ponovo korača scenom pod ruku s novim albumom "Igra". I ne samo to: pola svog dana provodi u osmišljavanju strategije kako da odvoji mlade od kompjuterskih igrica i droge i privoli ih na sport. Po zanimanju je diplomirani pravnik i poslednje tri godine radi kao pomoćnica Pokrajinskog sekretara za sport i omladinu. Takođe je član Pokrajinskog saveta za borbu protiv
droge, a spoj svoje dve profesije vidi kao spoje dve vrste ljubavi koje je obogaćuju. Sreću doživljava kao važan faktor u životu, ali i uporan rad koji je presudan dok se vrata s reće ne otvore. Svojim najvećim uspehom smatra svoju porodicu, a poštenje vidi kao jednu od životnih vrednosti kojima se rukovodi. Mladima poručuje da ne gube nadu i da se moraju boriti za svoj status u društvu. Tanja Banjanin za vas...
Vox: Zbog čega se ovoliko dugo čekalo na novi album?
Tanja: Sa jedne strane, zaista nisam bila u prilici da uradim album. Pre svega, razlozi su finansijske prirode. Mada, moram da budem i samokritična pa da kažem da je bilo i do mene. Imala sam problema i trzavica lične prirode i jednostavno nisam imala dovoljno snage i motiva da se zaista zahuktam i potrudim po tom pitanju. Ali eto, kockice su se konačno složile i album je tu.
Vox: Zašto je album nazvan "Igra"?
Tanja: Na prvi pogled, ta reč zvuči jednostavno, ali je u stvari vrlo slojevita. Prilikom rada na albumu, mi smo se poigravali muzikom, ali i sami sa sobom. Kada kažem "mi", pre svega mislim na mog producenta i aranžera Voju Aralicu, a onda i na sve autore, kompozitore i muzičare s kojima sam sarađivala i, naravno, na samu sebe. Svaka pesma je priča za sebe i svaka je potpuno različita. Volim kada je album tako "šaren", to mi drži pažnju i prilikom rada i prilikom preslušavanja. Dosadno mi je kad pustim jedan album, a čini mi se da sve vreme slušam jednu istu pesmu.
Vox: Na koji način ćete promovisati ovaj album?
Tanja: Krenuću sa svirkama i koncertima, pre svega, sa svojim bendom. Međutim, nedavno sam ugovorila saradnju sa Novosadskim big bendom, tako da ću raditi na dva fronta. Ono što me tu privlači je, opet, različitost ta dva zvuka. Bend podrazumeva klasičnu postavu, a Big bend mnogo veću i širu, sa duvačima i sl. Nadam se da će to rezultirati nekim većim koncertom, koliko god to bilo teško s obzirom da podrazumeva dosta novca, vremena, energije, organizacije...
Vox: Koja je poruka ovog albuma?
Tanja: Prepustiću svakome ko presluša album da je sam u sebi i u toj muzici pronađe. Š to se mene tiče, ja sam ga radila sa uživanjem, baš onako kako sam htela, bez ikakvih kompromisa. A to sam ja, to je moj životni stav.
Vox: Kada ste odlučili da ćete se baviti muzikom?
Tanja: U suštini, nikad nisam htela da se profesionalno bavim muzikom. Nekako... tada mi se činilo da to nije pravi posao. Naravno da sam grdno grešila. Ali sam zahvaljujući dobrim i veoma savesnim pedagozima rano krenula da radim na tome, a da to nisam ni shvatila. To što sam i profesionalno počela da se bavim muzikom je sticaj okolnosti koji sam ja dočekala kao zapeta puška, jer sam već bila dobro potkovana.
Vox: Š ta smatrate svojim najvećim uspehom u životu?
Tanja: Ovo pitanje me uglavnom zatekne, jer sam ja retko zadovoljna sobom i sklona sam da relativizujem svoje uspehe. Shvatila sam da do cilja retko kad dođem lako i bez mnogo problema, tako da kada nešto postignem, često nemam više volje da se radujem. U svakom slučaju, mislim da su to moja porodica i moja deca.Uvek sam htela da imam mnogo dece i da budem dobra majka i domaćica... A što se posla tiče, nije mala stvar što sam snimila četiri albuma, što sam sarađivala sa Vlatkom Stefanovskim, Vojom Aralicom, Batom Kovačem i nekim eminentnim ljudima koji mi stvarno imponuju; nisam mogla da verujem da mi se otvorila mogućnost da radima sa njima i da učim.
Vox: Kojim životnim vrednostima se rukovodite?
Tanja: Koliko god staromodno zvučalo - to su rad, poštenje, slušati savete drugih ali pre svega pratiti sebe i svoj unutrašnji glas.
Vox: Koliko je sreća bitan faktor u životu?
Tanja: Vrlo bitan faktor! Ali, ako čovek ne radi dok mu se ne otvore vrata sreće, neće je spreman dočekati i šansa propada. Zato stvarno mislim da su rad i trud vrlo važni i da se na kraju uvek isplate. Jeste da se nekad, možda, malo duže čeka, ali vredi.
Vox: Osim što se bavite muzikom, Vi ste i pomoćnik pokrajinskog sekretara za omladinu. Koje su Vaše nadležnosti u tom sektoru?
Tanja: U najširem smislu, Sekretarijat treba da doprinese uspostavljanju omladinske politike i čitavog jednog omladinskog sistema u Srbiji, a pre svega na teritoriji AP Vojvodine. To je takođe jedan od uslova pridruživanju Evropskoj uniji. Zadatak nam je, dakle, da osnažimo i umrežimo omladinske organizacije, omladinski aktivizam u svim oblastima života, omogućimo mladima blagovremeno i pravovremeno informisanje o svemu, kvalitetnije uslove života... Ono što je posebno važno je uključivanje mladih u ceo taj proces. Mi možemo da damo podršku i činićemo to, ali ako s druge strane nema njih, koji će je iskoristiti u najboljem smislu, efekat neće biti postignut.
Vox: Na kojim projektima konkretno namenjenim mladima pokrajinski sekretarijat trenutno radi?
Tanja: Ono što je sada najvažnije jeste izrada novog Akcionog plana politike za mlade u AP Vojvodini za period 2010-2014, u skladu sa Nacionalnom strategijom za mlade. Ovaj Akcioni plan smo radili u saradnji sa nevladinim sektorom, Ministarstvom omladine i sporta, lokalnim Kancelarijama za mlade, predstavnicima lokalnih samouprava, kao i sa svim zainteresovanim mladima posredstvom javnih rasprava... Dakle, izuzetno širok konstitutivni proces. Ima devet oblasti, a to su: obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje, kultura i slobodno vreme mladih, kao i aktivno uključivanje mladih u društvo, izgradnja civilnog društva, volonterizam, mobilnost i informisanje mladih, ekologija i održivi razvoj, socijalna politika prema mladima i njihova bezbednost. Sada smo u fazi kada razmatramo sve pristigle komentare i predloge na radnu verziju ovog dokumenta i očekujemo da ga tokom septembra Vlada i Skupština AP Vojvodine usvoje. Onda bismo krajem godine, ukoliko se izborimo za sredstva, objavili konkurs za realizaciju ovog Akcionog plana politike za mlade.
Vox: Kao član Pokrajinskog saveta za borbu protiv droge, koliko smatrate da je narkomanija uzela maha među mladima i na koji način je najbolje delovati da bi se taj problem rešio?
Tanja: Očigledno je koliko je narkomanija danas problem u našem društvu. Pokrajinski sekretarijat za sport i omladinu je uradio istraživanje o kvalitetu života mladih i u okviru njega smo, tokom rada sa fokus grupama, došli do podatka da se oko 98 odsto srednjoškolaca izjasnilo da bi znalo gde da nabavi drogu, ukoliko bi to htelo. To je alarmiralo Pokrajinsku vladu, tako da je u februaru obrazovan Pokrajinski savet za borbu protiv droge, kako bismo sistemskim pristupom pokušali da stanemo na put ovoj pošasti. Članovi saveta su iz redova Pokrajinskih sekretarijata za zdravstvo, lokalnu samoupravu, obrazovanje, naš Sekretarijat, psiholozi, pedagozi kao i predstavnici Zavoda za zdravlje Vojvodine, unutrasnjih poslova i medija. Znači, ukrstili smo različite profesije, jer samo međusektorskom saradnjom možemo postići rezultate. Već je urađena radna verzija Akcionog plana za borbu protiv narkomanije, u skladu sa Nacionalnom strategijom. Ključna je saradnja predstavnika lokalnih samouprava, te smo u tom smislu dali preporuke da u okviru svake od njih bude otvoren odbor za borbu protiv narkomanije. U oblasti obrazovanja, prioritet će biti preventivna edukacija. Dakle, vršnjačke edukacije, edukacije roditelja i nastavnika. U oblasti zdravlja, osnovna je preporuka da pri Domovima zdravlja budu otvorena Savetovališta za mlade, a ukoliko ona već postoje, onda da delokrug rada prošire i na problem narkomanije. U tom smislu, neophodna je i dodatna edukacija zdravstvenih radnika.
Vox: Kako objašnjvate spoj Vaša dva posla ?
Tanja: Pa... možda je ljudima koji me ne poznaju to čudno jer su stvarno dijametralno različiti poslovi. Ali, meni i ljudima koji rade sa mnom to je sasvim normalno. Meni odgovara taj spoj, volim dinamiku, a različitost ovih poslova mom životu daje tu neophodnu dinamiku koja mene održava. Osim toga, to je potpuno različit i drugačiji krug ljudi u kojima se krećem i to dodatno obogaćuje moj život.
Vox: Š ta biste Vi poručili mladima?
Tanja: Neka se ne prepuštaju i neka ne gube nadu! Moraju da se bore za svoja prava, za svoj status i mesto u društvu. To će postići samo ako se zaista aktivno uključe u sve segmente društva, bilo preko nevladinih organizacija koje se bave mladima i realizacijom projekata za njih, bilo u okviru političkih podmladaka, ili kroz đačke i studentske parlamente, neformalne grupe mladih...
Tanja Ilijazović